Dokazi da je djelovanje urokljivog oka stvarno

Reci: “Utječem se Gospodaru svitanja – od zla onoga što On stvara, – i od zla mrkle noći kada razastre tmine, – i od zla smutljivca kad smutnje sije, – i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!” (Kur’an, 113: 1-5)

Kada se traži utočište kod Allaha od zavidljivca, u isto vrijeme se traži utočište i od urokljivog oka, koje poput strijele koja je odapeta od zavidne osobe, nekada pogodi, a nekada promaši žrtvu. Ako “strijela“ pogodi nezaštićenu osobu, onda će to imati štetne posljedice, a ako je osoba zaštićena, onda joj neće naškoditi, čak se može povratiti na zavidnika ili zavidnicu.

Fahrudin Er-Razi smatra da zavidna osoba jako želi zlo drugima i spremna je učiniti mnogo toga da se to i ostvari. Zato Allah, dželle šanuhu, traži od nas da Mu činimo dovu kako bi nas zaštitio od takvog zla.

Džabir bin Abdullah prenosi da je Muhammed, alejhisselam, rekao: “ Mnogi ljudi mog ummeta će, Allahovom odredbom, umrijeti od urokljivog oka.’’ Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Urokljivo oko je stvarnost. Da išta može promijeniti odredbu, to bi bilo urokljivo oko. Ako treba da to isperete, isperite.’’ Umi Selema kaže da je Poslanik, alejhisselam, u njenoj kući vidio djevojčicu sa crnom mrljom na licu. Rekao je: “Ona je pod uticajem urokljivog oka pa joj proučite rukju.’’ (Al-Tib Al-Nabawi –164)

Preneseni su vjerodostojni hadisi koji koji potvrđuju štetan uticaj urokljivog oka, kao što je hadis koji bilježe Buhari i Muslim od Aiše, radijallahu anhu, koja kaže: “Allahov Poslanik, alejhisselam, bi mi naređivao da učim rukju, Kur’an i propisane dove za liječenje ili zaštitu od urokljivog oka.’’ 

Muslim, Ahmed i Tirmizi bilježe hadis od Ibn Abbasa, za koji navode da je vjerodostojan, da je Poslanik, alejhisselam, rekao: “Urokljivo oko je stvarnost i ako bi išta promijenilo sudbinu, to bi bilo urokljivo oko…’’ 

Imam Ahmed i Tirmizi bilježe hadis od Esme bint Umejs, koji ocjenjuju vjerodostojnim, da je upitala: “O Allahov Poslaniče, djeca Benu Džaferova su pod uticajem urokljivog oka, treba li im učiti rukju?“

Pa je odgovorio: “Da. Ako bi išta izmijenilo sudbinu, to bi bilo urokljivo oko.’’ Ebu Davud bilježi da je Aiša, radijallahu anhu, rekla: “Onome ko urekne nekoga treba biti naređeno da uzme abdest, a onda se osoba koja je ureknuta treba tom vodom oprati.’

Bilježe imam Ahmed, Malik, Nesai i Ibn Hibban, koji vjerodostojnim smatra hadis, od Sehla b. Hunejfa, radijallahu anhu, koji je ispričao: “Poslanik, alejhisselam, je krenuo, a i ja sa njim, na put prema Mekki. Kad smo stigli do mjesta po imenu Su’bul-harar, kod Džuhfe, okupao se tu, a bio sam bijele puti, lijepog izgleda i lijepe kože. Gledajući me dok se kupam, Amir b. Rebi’a iz plemena Beni Adijj bin Ka’b je rekao: ‘Nisam do danas vidio ljepše kože!’ Tada sam se srušio. Ljudi su otišli Poslaniku, alejhisselam, govoreći: ‘Allahov Poslaniče, imaš li lijeka za Sehla, Allaha nam, ne diže glavu?’ Poslanik, alejhisselam, je upitao: ‘Da li sumnjate na nekog?’ Rekli su: ‘Gledao je u njega Amir b. Rebi’a.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada pozva Amira, žestoko ga ukori i reče: ‘Pa zar treba da neko od vas ubije svoga brata!? Kada si vidio nešto što ti se sviđa, zašto nisi rekao: tebarekellah / Allah te blagoslovio?’ Zatim mu je naredio da se zbog mene okupa. Amir je oprao lice, ruke, laktove, koljena, krajeve nogu i unutrašnjost ispod donjeg ogrtača, a vodu sa sebe usipao u lonac. Potom je ta voda izlivena na mene, a polijevao ju je po mojoj glavi i leđima jedan čovjek naginjući lonac iza mene. Kada su tako sa mnom učinili, otišao sam ljudima potpuno zdrav.” 

Većina učenjaka potvrđuje urokljivost okom na osnovu spomenutih hadisa i drugih predaja, a i onoga što se može vidjeti i što je stvarnost. Bilježi se  hadis od Hasana b. Džabira da je Poslanik, alejhisselam, rekao: “Najviše ljudi iz moga ummeta, poslije Allahovog određenja i kadera, umire od (djelovanja) duša, tj. od uroka.“

Dužnost je čovjeku da zaštiti sebe od šejtana i pokvarenih džina i ljudi, snagom svoje vjere u Allaha, uzdajući se i oslanjajući na Njega, pribjegavajući Njemu i štiteći se Njime, također koristeći Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, zaštitu čestim učenjem sura El-Felek, En-Nas, El-Ihlas, El-Fatiha i Ajetul-Kursijje. Također u zaštitu spadaju i ove dove:

E’uzu bi-kelimatillahit-tammati min šerri ma halek / Utječem se Allahovim savršenim riječima od zla onoga što On stvara;

E’uzu bi-kelimatillahit-tammati min gadabihi ve ‘ikabihi ve min šerri ‘ibadihi ve min hemezatiš-šejatin ve en jahdurun” / Utječem se Allahovim savršenim riječima od Njegove srdžbe, kazne i od zla Njegovih robova, i od zla šejtanskih podrugivanja i od toga da me snađu;

kao i Allahove riječi: