Čitanje knjige
Urok
Poglavlje IV
Dokazi da je djelovanje urokljivog oka stvarno
Allah, dželle šanuhu, kaže u Kur’anu:

I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od onih koji su dobri” – reče onaj. (Kur’an, 5:27)
Ibn Kesir tumači da Allah ovim primjerom pokazuje rezultat agresivnosti, zavisti i nepravde u priči o sinovima Ademovim, Kabilu i Habilu. Jedan od njih je napao drugog i ubio ga iz zavisti zbog blagoslova kojim ga je Allah obdario. Habil, iako je ubijen, je bio pobjednik jer je zaradio Džennet, dok je Kabil postao gubitnik i na ovom i na Onom svijetu. (Tefsir El-Kur’an Al-Azim-2/39, 40).
Allah, dželle šanuhu, također kaže:

Kada Jusuf reče ocu svome: “O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše” – on reče: “O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj.’’ (Kur’an, 12:4-5)
Ibn Kesir veli da je u ovom ajetu Jusuf, alejhisselam, rekao svom ocu san u kome se pokazuje poslušnost i pokornost njegove braće do te mjere da mu padaju na sedždu. Jakub, alejhisselam, se pobojao da ako bi njegova braća ovo saznala da bi iz zavisti mogla nanijeti Jusufu kakvu štetu. (Tefsir El-Kur’an El-Azim – 2/450)
Allah, dželle šanuhu, kaže:

Skoro da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur’an slušaju, govoreći: “On je, uistinu, luda! (Kur’an, 68:51)
Ibn Kesir je stanovišta da ovo znači da bi nevjernici toliko zavidjeli i iz mržnje nanijeli veliku štetu da nema Allahove zaštite: Skoro da te nevjernici pogledima svojim obore. I ovaj ajet dokazuje da je moguće da urokljivo oko naudi insanu, ako to Allah odredi.
U suri Felek Allah, dželle šanuhu, kaže:

Reci: “Utječem se Gospodaru svitanja – od zla onoga što On stvara, – i od zla mrkle noći kada razastre tmine, – i od zla smutljivca kad smutnje sije, – i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!” (Kur’an, 113: 1-5)
Kada se traži utočište kod Allaha od zavidljivca, u isto vrijeme se traži utočište i od urokljivog oka, koje poput strijele koja je odapeta od zavidne osobe, nekada pogodi, a nekada promaši žrtvu. Ako “strijela“ pogodi nezaštićenu osobu, onda će to imati štetne posljedice, a ako je osoba zaštićena, onda joj neće naškoditi, čak se može povratiti na zavidnika ili zavidnicu.
Fahrudin Er-Razi smatra da zavidna osoba jako želi zlo drugima i spremna je učiniti mnogo toga da se to i ostvari. Zato Allah, dželle šanuhu, traži od nas da Mu činimo dovu kako bi nas zaštitio od takvog zla.
Džabir bin Abdullah prenosi da je Muhammed, alejhisselam, rekao: “ Mnogi ljudi mog ummeta će, Allahovom odredbom, umrijeti od urokljivog oka.’’ Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Urokljivo oko je stvarnost. Da išta može promijeniti odredbu, to bi bilo urokljivo oko. Ako treba da to isperete, isperite.’’ Umi Selema kaže da je Poslanik, alejhisselam, u njenoj kući vidio djevojčicu sa crnom mrljom na licu. Rekao je: “Ona je pod uticajem urokljivog oka pa joj proučite rukju.’’ (Al-Tib Al-Nabawi –164)
Preneseni su vjerodostojni hadisi koji koji potvrđuju štetan uticaj urokljivog oka, kao što je hadis koji bilježe Buhari i Muslim od Aiše, radijallahu anhu, koja kaže: “Allahov Poslanik, alejhisselam, bi mi naređivao da učim rukju, Kur’an i propisane dove za liječenje ili zaštitu od urokljivog oka.’’
Muslim, Ahmed i Tirmizi bilježe hadis od Ibn Abbasa, za koji navode da je vjerodostojan, da je Poslanik, alejhisselam, rekao: “Urokljivo oko je stvarnost i ako bi išta promijenilo sudbinu, to bi bilo urokljivo oko…’’
Imam Ahmed i Tirmizi bilježe hadis od Esme bint Umejs, koji ocjenjuju vjerodostojnim, da je upitala: “O Allahov Poslaniče, djeca Benu Džaferova su pod uticajem urokljivog oka, treba li im učiti rukju?“
Pa je odgovorio: “Da. Ako bi išta izmijenilo sudbinu, to bi bilo urokljivo oko.’’ Ebu Davud bilježi da je Aiša, radijallahu anhu, rekla: “Onome ko urekne nekoga treba biti naređeno da uzme abdest, a onda se osoba koja je ureknuta treba tom vodom oprati.’
Bilježe imam Ahmed, Malik, Nesai i Ibn Hibban, koji vjerodostojnim smatra hadis, od Sehla b. Hunejfa, radijallahu anhu, koji je ispričao: “Poslanik, alejhisselam, je krenuo, a i ja sa njim, na put prema Mekki. Kad smo stigli do mjesta po imenu Su’bul-harar, kod Džuhfe, okupao se tu, a bio sam bijele puti, lijepog izgleda i lijepe kože. Gledajući me dok se kupam, Amir b. Rebi’a iz plemena Beni Adijj bin Ka’b je rekao: ‘Nisam do danas vidio ljepše kože!’ Tada sam se srušio. Ljudi su otišli Poslaniku, alejhisselam, govoreći: ‘Allahov Poslaniče, imaš li lijeka za Sehla, Allaha nam, ne diže glavu?’ Poslanik, alejhisselam, je upitao: ‘Da li sumnjate na nekog?’ Rekli su: ‘Gledao je u njega Amir b. Rebi’a.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada pozva Amira, žestoko ga ukori i reče: ‘Pa zar treba da neko od vas ubije svoga brata!? Kada si vidio nešto što ti se sviđa, zašto nisi rekao: tebarekellah / Allah te blagoslovio?’ Zatim mu je naredio da se zbog mene okupa. Amir je oprao lice, ruke, laktove, koljena, krajeve nogu i unutrašnjost ispod donjeg ogrtača, a vodu sa sebe usipao u lonac. Potom je ta voda izlivena na mene, a polijevao ju je po mojoj glavi i leđima jedan čovjek naginjući lonac iza mene. Kada su tako sa mnom učinili, otišao sam ljudima potpuno zdrav.”
Većina učenjaka potvrđuje urokljivost okom na osnovu spomenutih hadisa i drugih predaja, a i onoga što se može vidjeti i što je stvarnost. Bilježi se hadis od Hasana b. Džabira da je Poslanik, alejhisselam, rekao: “Najviše ljudi iz moga ummeta, poslije Allahovog određenja i kadera, umire od (djelovanja) duša, tj. od uroka.“
Dužnost je čovjeku da zaštiti sebe od šejtana i pokvarenih džina i ljudi, snagom svoje vjere u Allaha, uzdajući se i oslanjajući na Njega, pribjegavajući Njemu i štiteći se Njime, također koristeći Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, zaštitu čestim učenjem sura El-Felek, En-Nas, El-Ihlas, El-Fatiha i Ajetul-Kursijje. Također u zaštitu spadaju i ove dove:
E’uzu bi-kelimatillahit-tammati min šerri ma halek / Utječem se Allahovim savršenim riječima od zla onoga što On stvara;
E’uzu bi-kelimatillahit-tammati min gadabihi ve ‘ikabihi ve min šerri ‘ibadihi ve min hemezatiš-šejatin ve en jahdurun” / Utječem se Allahovim savršenim riječima od Njegove srdžbe, kazne i od zla Njegovih robova, i od zla šejtanskih podrugivanja i od toga da me snađu;
kao i Allahove riječi:

“Dovoljan mi je Allah, na Njega se oslanjam i On je Gospodar Arša veličanstvenog.” (Kur’an, 9:129)
Ako čovjek zna da ga je neko urekao ili sumnja da je on nekoga urekao, naređuje mu se da se okupa radi svoga brata. Donese mu se posuda s vodom, te u nju stavi svoje šake, ispere usta i vodu vrati u posudu, opere lice nad posudom, zatim stavi svoju lijevu ruku u vodu i polijeva po desnom koljenu, pa desnu ruku stavi u vodu i polijeva po lijevom koljenu, zatim opere svoj donji ogrtač (izar), a potom izlije na glavu urečenog s leđa sve odjednom, pa će bolesnik, s Allahovom dozvolom, ozdraviti.