Svako ljudsko biće ima svog džina koji ga prati.
Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako od vas ima pratioca džina i pratioca meleka.’’ Oni (ashabi) rekoše: “Allahov Poslaniče: Imaš li i ti džina pratioca?“ Reče: “Da, ali Allah mi je pomogao protiv njega tako da sam zaštićen i savjetuje me samo na dobro.’’ (Muslim, al-Darimi, Ahmed, Bejheki)
U drugom hadisu Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Jedne noći je Allahov Poslanik izašao iz moje kuće i ja sam osjetila ljubomoru. Onda se vratio i vidio kako sam uznemirena. Reče: ‘Aiša, šta ti se desilo? Jesi li ljubomorna?’ Ja sam odgovorila: ‘Kako ne bi (žena poput mene) osjećala ljubomoru kad ima muža kao što si ti?’ Onda Allahov Poslanik reče: ‘To je džin koji ti je došao.’ ‘Allahov Poslaniče, je li džin sa mnom?’ – upitah ga, a on reče: ‘Da.’ Rekoh: ‘Da li svako ima svog džina?’ On reče: ‘Da.’ A ja opet rekoh: ‘Allahov Poslaniče, imaš li i ti pratioca?’ Reče: ‘Da, ali mi je moj Gospodar pomogao i on je prihvatio islam.’“ (Muslim, Ahmed, Bejheki)
Dr. Omer b. Sulejman el-Eškar, na osnovu ovoga hadisa smatra da je moguće da osoba vjernik toliko utiče na svog pratioca šejtana da on primi islam. (Omer b. Sulejman el-Eškar, Svijet džina i šejtana)
Ipak, Vehid Abdusselam Bali stoji na stanovištu da mišljenje dr. El-Eškara nije ispravno i da se riječi hadisa isključivo odnose na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nema nikakvog drugog dokaza da je moguće da bilo koji musliman toliko utiče na šejtana pratioca da on primi islam. Bali navodi slučaj Omera, radijallahu anhu, i snagu njegovoga imana zbog koje ga se šejtan toliko bojao, međutim, to nije bilo dovoljno da i njegov pratilac primi islam. Ako bi to tako bilo, navodi Bali, izgubila bi se mudrost iskušenja i ispita. Doduše, on ne negira da snaga može uticati da djelovanje šejtana pratioca oslabi i umanji. Na to upućuje hadis, koji ima određenih manjkavosti u svom lancu, a koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Muhammed, alejhisselam, rekao: “Vjernik iscrpi svoga šejtana kao što jedan od vas iscrpi svoju devu na putovanju.’’ (Vehid Abduselam Bali, Zaštita od džina i šejtana u svijetlu Kur’ana i sunneta)
Zli pratilac čini zlo i čovjeku zlo prikazuje lijepim i navodi ga na grijeh. Allah, dželle šanuhu, kaže u suri Fussilet:
Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali ono što su uradili i ono što će uraditi… (Kur’an, 41:25)
U suri En-Nisa Allah, dželle šanuhu, kaže:
On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana. (Kur’an, 4:120)
U suri Zuhruf Allah, dželle šanuhu, kaže:
Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati; oni će ih od Pravoga puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na Pravome putu. I kada koji dođe pred Nas, reći će: “Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!“ (Kur’an, 43: 36-38)
Kakva je razlika između pojmova džin i šejtan?
Riječ šejtan se u Kur’anu pominje na mnogo mjesta, i u arapskom jeziku se uglavnom odnosi na bilo koga ko je neposlušan i nepokoran. Pojam šejtan koji se pominje u Kur’anu odnosi se na biće koje je bilo pokorno Allahu, dželle šanuhu, sve do stvaranja čovjeka i koje je boravilo među melekima. Kada je Allah, dželle šanuhu, stvorio Adema, alejhisselam, naredio je melekima da mu učine sedždu, a naredba se odnosila i na to biće. Međutim, šejtan ili iblis (pojmovi se koriste u istom značenju) je odbio da se pokori naređenju svoga Gospodara. Kur’an o tome kaže:
A kada rekosmo melekima: “Poklonite se Ademu!” – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik. (Kur’an, 2:34)
S obzirom na to da je šejtan izgubio svaku šansu da ponovo bude u okrilju Allahove, dželle šanuhu, milosti, Allah ga naziva Iblisom, što znači da nema nikakva dobra u sebi. Mnogi učenjaci ranijih generacija spominju da je njegovo ime, dok je bio poslušan, bilo Azazil. (Omer b. Sulejman el-Eškar, Svijet džina i šejtana)
Iz Kur’ana saznajemo da je šejtan Allahovo stvorenje koje ima određene osobine kao što su mogućnost razmišljanja, razumijevanja i odlučivanja, da se kreće i druge osobine.
“O Iblisu!” – rekao je On – “šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?” “Bolji sam od njega” – rekao je on – “mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.” (Kur’an, 38: 75-76)
Kako ga Kur’an pominje zajedno sa melekima, ima pojedinih učenjaka koji stoje na stanovištu da je Iblis pripadao toj grupi, da je bio rizničar u Džennetu, da je bio najplemenitiji i najčestitiji od meleka itd. Ibn Kesir, međutim, u komentaru Kur’ana ističe da se navedene tvrdnje uglavnom oslanjaju na jevrejske i kršćanske legende, odnosno tzv. israilijate. Sve što je u suprotnosti sa Kur’anom i Sunnetom treba odbaciti, a informacije koje imamo su sasvim dovoljne za nas. (Omer b. Sulejman el-Eškar, Svijet džina i šejtana)
Učenjaci imaju različita mišljenja i oko pitanja da li je šejtan predak svih džina kao što je Adem, alejhisselam, predak svih ljudi. Ibn Tejmije smatra da je šejtan predak svih džina. (Ibid)
I pored različitih mišljenja o porijeklu šejtana, ono što smo sigurni jeste da je šejtanska vrsta od džina.
A kad smo rekli melekima: “Poklonite se Ademu!” – svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga… (Kur’an, 18:50)