Obostrana korist koju džini i ljudi traže jedni od drugih

A na Dan kada On sve sakupi: “O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!” – “Gospodaru naš” – reći će ljudi, štićenici njihovi – “mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!” – “Vatra će biti prebivalište vaše” – reći će On – “u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah
drugačije ne odredi.” Gospodar tvoj je zaista Mudri i Sveznajući. (Kur’an, 6:128)

Ibn Tejmije komentira ovaj ajet i kaže:

“Kada je riječ o sihru i proricanju, u tome šejtani pomažu sinove Ademove. Džin daje informaciju vračaru ili sihirbazu, on ubija, uzrokuje bolest ili leti vazduhom uz pomoć šejtana. I na taj način ponašanje sihirbaza odudara od onoga što se kod ljudi smatra normalnim, a sve zbog toga što im šejtani
pomažu.’’ (skup rukopisa Ibn Tejmijje o džinima)

I Ibn Tejmije citira navedeni ajet i nastavlja:

“A kada je riječ o džinima i ljudima, oni su tražili korist jedni od drugih, te su koristili jedni druge u mnogim aktivnostima. Pomagali su jedni druge u ostvarivanju svojih cilje va, tako da se sihr i vradžbina mogu posmatrati iz tog ugla.’’ 

Stoga džini traže pomoć od ljudi kako bi oskrnavili svetost Objave, poslanstva i vjere a sihirbazi traže usluge džina kako bi nekome naneli ili otklonili štetu, stekli ugled, bogatstvo, moć i slično.

Ovdje treba napomenuti da se ovo isto dešava i kod pripadnika drugih religija. Džini traže od osobe koja pripada određenoj religiji da oskrnavi nešto što se u toj religiji smatra svetim, bilo u kršćanstvu, judaizmu, islamu ili nekoj drugoj vjeri. U osnovi, šejtani mrze objavljenje knjige, poslanstvo, poslanike i sve što je vezano za vjeru. i Džini, kao i ljudi, pripadaju različitim vjerama i ideologijama, uključujući i licemjere, i pošto vole kufr, nepokornost Allahu i skrnavljenje svetinja, oni će naređivati svojim poslušnicima da čine stvari koje su dio kufra ili širka.

Šejh Salih Aal eš-Šejh je rekao u vezi sa traženjem pomoći od džina, kako se navodi u Majallaat ud-Da’wah br. 1683, str. 23:

“Učači rukje koji traže pomoć od džina tvrdeći da se radi o džinima muslimanima su prouzrokovali mnogo nevolja i neprijateljstava u narodu. Tako učač rukje navodi da mu je džin, naprimjer, rekao kako je neko zavidan, da je neka žena žena sa urokljivim okom, da je sihr napravila ženina familija ili neko od rodbine, te ovakve tvrdnje vode do prekidanja rodbinskih veza, neprijateljstva i zla. Tu se nameće povjerenja (integriteta) džina, koje je nepoznato, čak iako je blizak saradnik osobe i obratno. Pitanje jesu li džini povjerljivi u onome što prenose ili ne. Iz tog razloga muhaddisi (učenjaci hadiskih nauka) pominju u knjigama mustalah (nauka prenošenja, pripovijedanja) da su predaje od džina muslimana slabe (neprihvatljive) zato što se autentičnost zasniva na poznavanju integriteta i povjerljivosti osobe, a nema nikakve mogućnosti da se utvrdi integritet i povjerljivost džina. Iz tog razloga se ne može prihvatiti tvrdnja džina, bez obzira što izjavljuje da je musliman, da je sihr uradila ta i ta osoba, zavidna ili urokljiva osoba i slično.’’ 

Na osnovu ovoga, a i mišljenja mnogih drugih učenjaka, zaključujemo da se informacija ili tvrdnja koju donosi džin ne može prihvatiti kako vjerodostojna, jer je njegova povjerljivost nepoznata. Štaviše, sama činjenica da je taj džin opčinio neku osobu eliminiše svaku njegovu povjerljivost. Samim tim činom džin je počinio veliki grijeh i nasilje i njegov integritet je potpuno kompromitiran. Kako onda neko ko uči rukju i liječi ljude može bezrezervno prihvatiti i povjerovati ono što mu džin saopštava!? 

Dalje, među džinima ima i licemjera koji tvrde da su muslimani i koji, bez sumnje, lažu. Stoga je velika opasnost ako se ovakve informacije prihvataju i takvi postupci će voditi ka još većoj fitni, nevolji, i neredu u društvu, a to i jeste cilj nevjerničkog džinskog i šejtanskog svijeta i učači rukje ne bi smjeli nasjedati na ovakve trikove, laži i podvale. 

Mnogi samoproglašeni “iscjelitelji“, “duhovnjaci“, “šejhovi“ i drugi prevaranti, koji se reklamiraju u svim vrstama medija, šire svoje laži kako navodno koriste “bijelu magiju“ kojom se bore protiv crne magije. Da bi shvatili o čemu se zaista radi i šta ova bijedna kategorija ljudskog roda čini, treba da razumijemo kako, nakon što su prodali svoju dušu i svoju vjeru za mizernu cijenu, ovi vračari pripravljaju i prave sihr.

Pripremanje sihra sadrži dvije stvari:

• Al-Qaa’idah – osnova. Ovo se odnosi na pripremanje sihra u formi pića ili hrane koja će doći u stomak. Sihr se može pripremiti i u nečemu čime se naprska prag kuće, ili u obliku talismana (zapisa ili hamajlije) koji se zakopa, stavi u tekuću vodu ili negdje sakrije. To je ono što se naziva osnova i to je ono što priziva hadima (izvršioca, slugu). Ne treba smetnuti s uma da je osoba koja se upusti u ovakve aktivnosti već prodala svoju vjeru jer će džini to samo učiniti za protuuslugu, a to je čin ili riječ nevjerstva koja se traži od vračara. 
• Hadim – izvršilac, sluga. Oni su od zlih džina. Izvršavaju ono što se nalazi u osnovi (pripravljenom sihru) jer razumiju te simbole i kodove. Zli džini obožavaju određeni talisman, zapis ili hamajliju koji sadrže jasno ispisana imena njihovih nadređenih džina, kraljeva i slično, ili su ta imena u
  kodiranoj formi. Nakon što pripremi osnovu (sihr) vračar će reći nešto u smislu: “O sluge (izvršioci), vama se povjeravaju ovi talismani da rastavite toga i toga od njegove žene“, ili neka druga zapovjed. U tom slučaju će džin, kao izraz obožavanja onih čija imena sadrži taj zapis ili talisman, započeti djelovanje na osobe na koje je sihr usmjeren, ili taj džin može jednostavno dobiti naređenje da izvrši određeni zadatak od nekog džina koji je iznad njega po hijerarhijskoj ljestvici. 

Neki sahir (vračar) će, naprimjer, napraviti sihr koji će rastaviti čovjeka i ženu. Taj čovjek onda odlazi nekome koga smatra “pobožnim“ i pita ga za savjet. Taj “pobožni“ čovjek, “iscjelitelj“, je zapravo sihirbaz, ali se pred svijetom predstavlja kao osoba koja drži do vjere i vjerskih obaveza. I šta on obično radi. On će prikriti svoj stvarni identitet, posavjetovati čovjeka da uči određene ajete i sure iz Kur’ana, što je sasvim uredu. Ipak, sihirbaz će, kako bi eliminisao već napravljeni sihr i zaradio novac, napraviti drugi sihr na istoj osobi. On se, međutim, u ovom slučaju mora pobrinuti da “pomoć“ koju koristi dolazi od džina koji je jači od džina zaduženog za prvi sihr. Eventualno, djelovanje prvog sihra može nestati, ali će efekat drugog sihra, koji može biti potpuno drugačije prirode, doći do izražaja i osoba postaje predmet borbe dva sihirbaza koja, ako se što ne učini, može itekako dugo trajati i nanijeti veliku  nevolju i bol, ne samo toj osobi već i njegovoj porodici. 

Znači, sihirbazi u ovim situacijama pokušavaju da nadvladaju jedni druge jer imaju vezu sa džinima različite snage i uticaja. Neki to rade jednostavno kako bi ostvarili materijalnu korist, dok ima i onih koji zaista slijede tu ideologiju i vjeruju u tajnovite i misteriozne doktrine, smatrajući ih istinom, bez težnje za isključivo materijalnom koristi. Šta god da je slučaj, ova vrsta ljudi je sklona zlu i radi zlo i ovakvih se treba kloniti i upozoravati društvo na njih, njihove spletke i njihovu opasnost jer su oni ti koji uzrokuju zlo u sredini u kojoj žive, iako sebe predstavljaju kao “liječnike“, “pobožne osobe“ i slično. Oni nisu ništa drugo do obični prevaranti, ali ne prevaranti koji će nas prevariti za neku sitnicu, već prevaranti koji mogu, pojedincima i familijama, nanijeti ogromno zlo i štetu.

Pored svega navedenog, osoba koja vjeruje je uvijek svjesna toga da bez obzira da li sihr imao uticaja ili ne, sve je to u Allahovoj moći i odredbi. Ovo što sihirbazi i njihovi pomagači i sluge rade je samo sebeb (povod) i djelovat će ako to bude u Allahovoj odredbi. Allah je vjernicima ostavio načina da se zaštite od ovakvih uticaja zlih ljudi i sihirbaza. Jak iman, vjera, prakticiranje islamskih obaveza, klonjenje od harama, učenje Kur’ana i izvršavanje svega onoga što nam Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuju i preporučuju.